
O položaju žena ne govore statistike same – govore i žene koje svakodnevno žive ta iskustva. Njihove priče svjedoče o izazovima sa kojima se žene u našoj zajednici i dalje suočavaju, ali i o njihovoj snazi, istrajnosti i sposobnosti da se nose sa tim izazovima.
IMOVINSKA PRAVA ŽENA
“Na ostavinskoj raspravi, kad je notarka vidjela ljutnju mog brata što uzimam dio očevine, sugerisala mi je da imam pravo da se odreknem svog dijela.”
— učesnica istraživanja, anonimno
UČEŠĆE ŽENA U ODLUČIVANJU
„Kada sam predložena za rukovodeću funkciju, kolega čiji je glas presudio rekao je da naš grad još nije spreman da žena bude na toj poziciji.“
— učesnica istraživanja, anonimno
RODNI STEREOTIPI U PORODICI
„U porodici je sve bilo okrenuto muškom djetetu. Mene su obučili da ću se uvijek snaći, a muškom djetetu treba da budem na usluzi.“
— učesnica istraživanja, anonimno
ŽENE NA TRŽIŠTU RADA
„Nakon povratka sa porodiljskog odsustva raspoređena sam na niže radno mjesto sa manjom zaradom, uprkos kvalifikacijama i dugogodišnjem iskustvu. Imala sam osjećaj da sam kažnjena zbog majčinstva.“
— učesnica istraživanja, anonimno
NASILJE NAD ŽENAMA
„Moja majka je u četvrtom mjesecu saznala da nosi djevojčicu i tada dobila teške batine, uvrede i negodovanje jer prvo dijete nije muško kako je moj otac očekivao.“
— učesnica istraživanja, anonimno
DISKRIMINACIJA U OBRAZOVANJU
„Na petoj godini fakulteta profesor mi je dao krpu da očistim sto, uz riječi: ‘Žena si, trebaće ti da znaš da čistiš kada se udaš.’ Svi prisutni su počeli da se smiju, ali nijesam dozvolila da vidi koliko me je to povrijedilo.“
— učesnica istraživanja, anonimno
Izdvojena iskustva žena ukazuju na izazove u ostvarivanju principa jednakosti i nediskriminacije, jednakih mogućnosti, ravnopravnog učešća u donošenju odluka, ekonomske ravnopravnosti i jednakog pristupa imovinskim pravima. Pojedine izjave ukazuju i na prisustvo rodno zasnovanih stereotipa i obrazaca ponašanja koji mogu predstavljati prepreku za puno ostvarivanje ljudskih prava žena u privatnom i javnom životu.
Posebno su prepoznati obrasci koji utiču na pravo žena na ravnopravno nasljeđivanje i raspolaganje imovinom, pravo na jednake mogućnosti u zapošljavanju i napredovanju, pravo na ravnopravno učešće u javnom i političkom životu, kao i pravo na život bez diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja. Iskustva učesnica potvrđuju da formalna zakonska zaštita nije uvijek praćena jednakom primjenom u praksi, što ukazuje na potrebu daljeg jačanja institucionalnih mehanizama, javnih politika i društvene svijesti o rodnoj ravnopravnosti.
Poruke žena potvrđuju da formalna zakonska zaštita nije dovoljna ukoliko nije praćena dosljednom primjenom u praksi, institucionalnom podrškom i promjenom društvenih obrazaca koji održavaju neravnopravnost. Upravo zato njihova iskustva predstavljaju važan osnov za dalje jačanje lokalnih politika rodne ravnopravnosti, uključujući mjere usmjerene na ekonomsko osnaživanje žena, zaštitu imovinskih prava, veće učešće u odlučivanju, suzbijanje stereotipa i unapređenje mehanizama zaštite od diskriminacije i nasilja.